| < | veljača, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | ||||
Veljača 2012 (10)
Siječanj 2012 (11)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (11)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (10)
Kolovoz 2011 (8)
Srpanj 2011 (13)
"300,000 women will be giving birth with you today." Yes, and I don't give a fuck.
Uterus Bicornis
Create Your Badge
Trudna ja.
Odmori se, zaslužio si.
- 11:21 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Blog ide na odmor. Barem netko. :) evo, ovaj puta ga neću obrisati...haha... Update (za one koji ne čitaju komentare) Odmor, ne fajrunt. :-) imam obaveze koje želim pozavršavati i malog pa neću stizati. Apdejtam na fejsu :D pozz svima |
Kokice nesilice
- 13:44 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
|
Znate kako žive kokice nesilice? Ne, nije ovo neki siledžijsko vegetarijanski post, još nisam toliko popizdila. One se hrane na tajmer, žive u onim skučenim kavezima u dreku, ponekad. I služe za - jaja. Eto. Povucimo paralelu. ( brijem da ću zaozbiljno odgovoriti neke mladce od zatrudnjivanja...haha) Dakle, ja živim u sobi. Hranim se po rasporedu. Jer nedaj bog preskočiti žderanje pa da mali bude zakinut za mlijeko. Perem se po rasporedu, iako i kod mene ima govana koliko hoćeš, barem sedam puta na dan. Taman ga skinem sa sise, ako smo sretni spavati će i onda idemo, akcija, peri se, jedi, pospremi i sirena se oglasi. Znate one igre tipa Igre bez granica, popularan šou devedesetih? Kad sve moraš dok ti sekunde istječu. E, pa tako je meni. Danas sam imala sreće, obrijala sam spolovilo. Ugledala čak! Trava opet raste kud je uragan prošao. Divno. Zvala je pedijatrica jutros da pita kako je mamino zlato. I usput me obavijestila da mi ne bi slučajno palo na pamet popiti čašu pive. Ništa do petog mjeseca, još je mali. Neda mi se sad sve prepričavati evo vam status s fejsa... "evo zvala nas je pedijatrica da pita kako je. Pa ju pitam za tu hranu i dojenje...kaže arašidi su visoko alergeni, dakle ne bi trebalo. Jako kiselo također, jer je prekiselo za njihova crijeva i standardno -napuhivače. Mliječni proizvodi i mlijeko ok, osim ako nije jako masno, tipa 3,8 i to samo u većim količinama, tipa više od pola litre. I nakraju, najtužnija vijest od sviju...nema piva. Do barem 5 mjeseci. Pivo je alkohol, gazirano i ima aditiva, on je definitivno premalen za to. Mislim da je i moje nepušenje nakon trudnoće palo u vodu, tj.sigurna sam, jedva čekam dan kad ću moći zapaliti cigaru...žudim upravo! Izjeda me ta želja za čašom pive i cigaretom. Zamišljam kako sjedim za stolom nakon ručka i uživam...evo, to mi fali više od sna i seksa." "U subotu je kod svekrve upriličeno " ukazanje" tj.svi će se posložiti na ručku i onda se ja ukazujem s malim...i onda oni žderu, piju i puše u moju čast, a ja idem natrag u svoju kažnjeničku bojnu. Ajmeeeee....vrištala bih!!!!" "sad ću se malo rasplakati. Kuiš, ta trudnoća, porod, babinje....To je nehumano!!!! Preostaje mi jedino žderat slatko, biti debela prasica-muzara. Čak me ni online shopping odjeće i modnih dodataka više ne tješi jer nemam to kuda nositi...nema spavanja, nema pijenja, nema jedenja finih junk stvari, nema seksa....jooooj....trudim se, bog mi je svjedok, ali to nije za mene." Toliko od mene. Idem se nervirati jer puše bura, jer muž opet neće moći doći i jer mi se sere od svega... Priznajte da vam je teško povjerovati da ja volim svoje dijete. |
Anketa
- 14:18 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
Nekako si mislim kako je mit o mršavljenju dojenjem, upravo to - mit. Naime, dojenje iscrpljuje i stalno sam gladna, imam dojam da jedem više nego inače, a tu je i žudnja za slatkim. Kako ste se vi provele dojeći? Anketa je desno od posta, odmah ispod famoznih reklama, tj.kad ih isključite, ostaviti ću ju neko vrijeme. Zahvaljujem na suradnji. Inače, isprike ako previdim neki komentar, poruku, jučer mi se to dogodilo... |
Poklanjam ilitiga popularni giveaway
- 17:00 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
  Dakle, poklanjam bočicu, 0+, roze boje :), proizvođač MAM i jedan mali aquamaris baby, za začepljene noseve. Javite se. Mailom, fejsom, komentarom... Spremam još neka iznenađenja:) Napokon otkrih kako uploadati slike s ipada...specijalka. Inače, mali je danas ko' bombon. |
Djeco bit će još
- 04:38 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
Da nađem način sad bi vam uploadala sliku, al ne znam s ovim sranjem, imate na fejsu. Nakon desetak sati, od čega 6 sati sna u komadu, u 5 minuta sam izdojila 120ml. Tko je dojio zna da je to puno. Dakle, bila je potrebna jedna noć očeve brige za malog. Doduše, on opet odlazi. Nitko nije svemoćan, nitko nije stroj. Ja ponajmanje. Vi ste divni. Zvuči totalno usrano, ali stvarno. Močvara, izmamila si mi osmjeh, zvučalo je kao da znaš što pričaš, haha... Obje Tihane, baš ono...kad osjetiš da je nekome stalo i da suosjeća, a znaš Tikica, mislila sam na tebe kad sam rekla kako nisam htjela dijete i kako je život govno nepravedno. Marice ( samo te ja tako zovem :)) skoro smo vršnjakinje, godina dana razlike...jel' se tebi čini da sam ja nešto postigla? Jer meni se čini da ti jesi, unatoč onome što te muči. Dapače, meni se tvoj život sviđa. To je tako. I sve vi ostale majke i nemajke, hvala što me trpite, teško je za popizdit. |
Nemajka, depresija i osušena maternica
- 21:08 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
|
Da se bar mogu misli zapisati bez tipkanja...tipkanje mi uništi proces. Iritantan zvuk još iritantnije touch tipkovnice. Svi zvukovi mi smetaju trenutačno. Da barem mogu ležati u tišini bez gledanja na sat. Sjećam se nekih davnih ljeta. Gimnazijskih dana i sunca i bezbrižnosti. Sjećam se topline, popijenog alkohola i ispušenih jointova. Sjedenja na balkonu i valjanja po kauču. Sjećam se, blijedo, mirisa užeglog gradskog asfalta i spržene trave, soli na neispranoj kosi i jeftinih dezodoransa nekih mladića, usputnih iz susjednoga kvarta. Svoje kose. I dječjeg lica. Ponekad se sjetim i kasnijih dana, studentarije, ali što dalje/bliže odmičem to čvršće stišćem oči, kao kad premireš od straha. Kao na vlaku strave, kad ne znaš što te čeka za uglom. Gledam se. Oči su mi upale od plača i usta natečena. Grudi prazne, a pod njima visi podsjetnik. Pet okomitih i jedan vodoravni. Ne dotičem svoj trup već danima. Još uvijek je tup na dodir, znam kad ga ovlaš prebrišem ručnikom. Eno ga, visi tamo, ispunio je životnu funkciju. Jer razmnožiti se mora. To je imperativ...valjda. Jebi ga...netko ostavi Doručak na travi, a netko svoje gene u obliku još jednog ljudskog klona, još jedne usrane sudbine. Nikada nisam bila talentirana. Ne znam pjevati, ni plesati, ne znam slikati...sve što radim radim osrednje. Na trenutak sam pomislila...možda bi mogla biti nečija mama. Jer kako saznati ako ne probaš? Da nisam, onda bi se čitav život žderala, da li sam mogla? Nisam strpljiva. Ni požrtvovna. Sebična sam i voljela sam svoj život onakav kakav je bio. Neka se zgraža tko god hoće. Eto vam dolje komentari pa se ispucajte. Ja sam svoje dvorište pomela. Dijete uvijek ostaje majci na brigu. Osim ako majke nema. Danas sam na tren pomislila...da se barem razbolim i odem u bolnicu, onda bi se odmorila. Kažem prijateljici, voljela bih odspavati jednu noć...od recimo jedanaest do devet ujutro. Kaže mi ona...pa ja ni danas ne spavam tako. Mali joj puni godinu dana. Pomisao da je ovo za čitav život...da više nikada neće biti vremena bez ograničenja, bez gledanja na sat, razmišljanja što mu treba ili gdje je... Pomisao na probdjevene noći, plač, vrisku, na obaveze u školi, na lomove nogu, na izlaske, na motore i spolno prenosive bolesti...nikad kraja. Do kraja. Znate, ja baš i nisam htjela djecu. Ali eto...svi ih imaju, to je normalno. Prirodno i obogaćuje. Mlijeko je prestalo teći, suze nisu. Sve sam ovo znala. Govorila sam mu. Eto, htio je dijete. Sada dijete ostaje meni. Sve je to ljudski i vjerojatno će proći, nakraju...prolaze i čitavi životi, zar ne? Čini mi se da je i moj prošao. Sad sam alat za uzgoj mladca. Jel' to bila moja svrha? Mogu li se sad početi sušiti iznutra, kao što se maternica stišće da bi u poodmakle dane naših ženskih života došla na veličinu suhe šljive. Zašto glava toliko boli od plakanja? |
Kao da mi nokte na živo čupaju
- 18:19 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
Imam vjerojatno 30 sekundi vremena...dakle, imao je nekakve napadaje trzanja, neuobičajene...napravili smo uz. Mozak je ok. Kako je ustvrđeno rođen je u 36.tjednu i eto plaćamo danak... Euforija oko dolaska kući je bila upravo to. Početna euforija. Imamo sranja na svakom koraku. S pupkom. S crijevima. S mojim mlijekom. Ubijam se. Doslovno. Stavljam ga na sisu svaka dva sata. Šmrćem oksitocin, jedem, pijem čajeve...a ne mogu. Ne mogu, iznutra. Muka mi je. On se grči poslije svakog jebenog obroka, crijeva mu nisu zrela, probava...probali smo kapi, probiotike, nošenje, masiranje, mrdanje nogica... Ja ne spavam. Nemam apetita. Samo plačem. Imao je i upalu suznog kanala. Pojede premalo ili previše pa se izriga. Mora jesti barem 400 ml na dan, a ja odjednom ostajem bez mlijeka. Pojeo je jedan bebimil i povraćao. Mislim da ću poluditi. Volim ga. Ali mrzim sve oko sebe. Mrzim bablje savjete, od ljudi koji nisu imali nedonošće, mrzim stalna objašnjavanja šta i kako. Mrzim strah koji izaziva u meni to minijaturno tijelo koje izgleda kao da će umrijeti svakoga časa. Imam osjećaj da sam kažnjena. Sve me boli, od muke. Ne znam kako je drugima bilo, ali meni je grozno. Nikada više. Nikada. |
Zamolba
- 19:00 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Molila bih sutra u 2 sata za malo pozitivne vibre. David mora na ultrazvuk mozga. Neću sad u detalje, nadajmo se da nije ozbiljno. |
Obrnuta logika
- 14:24 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
Jučer smo četiri sata cendrali. Nije zabavno. Ja nisam baš strpljiva osoba, očito ću morati postati. Isprobavala sam razne metode, nakraju je cijelu noć spavao u mojem krevetu, pola na Ogiju pola na meni. Zajašio jastuk, gurnuo palac u usta i njojnja. Ajde bar smo spavali nekako. Svaka čast dojenju ali osobno, to je iber tlaka. Ajde sad uzjebite se Majke. Daaaa...dojim ga. Ali da mi je to super, nije. Nema redovitosti kao kad jede iz bočice ( izdojeno) nema kontrole količine, nema vremenskog ograničenja, on bi stalno spavao na cici, žvaču se bradavice iz hobija, položaj koliko god se trudili i uz jastuk za dojenje, nikad nije baš udoban, posiše više zraka i onda prdi i krivi se ko na ekstaziju. Ok, možda sam ja kriva, al' šta da radim, da se upucam? Al' ajde barem četiri mjeseca, tako sam nekako mislila da bi mogla...ne znam...bumo videli. Kaže patronaža da je skroz čudno što želi radije sisu nego izdojeno na bocu, obično je obrnuto. E, pa moj mali ima oralnu fiksaciju. Siše ko Kirbi usisalnik. Sve. Čak i deku. Zima je za popizdit. Ok, nije u kući, ali izašla sam na balkon. Vrijeme mi se gadi. Osjećam se čudno. Sve nešto naopako. Oblače mi se štikle i ide van. Sviđaju mi se "dečki", osjećam se ženstveno i tako nekako...usprkos kućnome ogrtaču. Ponekad...samo zatvorim oči, pustim toplu vodu pod tušem i odem...dišem i odlazim. Tamo negdje u neka druga vremena. Nikada od mene bambi majke, strah je bio neopravdan. |
Majka, žena, jebena carica!
- 08:19 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
|
Partizana javi se za knjigu. Odmah da razjasnim na početku ovo će biti nadrkani post pun samohvale, ako vam ne odgovara, jebe mi se. Znate kako oni koji nemaju djece (možda sam i sama bila jedna od njih) komentiraju kako neke majke dižu sebe na prijestolje nakon što rode? E pa, ja se trenutačno osjećam kao da zaslužujem prijestolje. Devet mjeseci, ajde...neka je sedam...provela sam u sobici, sama sa sobom. Krvarila, trčala na hitnu, bila u bolnici, odrekla se svega. Hranila se po ps-u. Te vitamini, te jogurti te samo kuhano, zelenjava, brokule- koje mrzim... Cigarete sam ostavila na dan kada sam napravila test. Nakon 14 godina pušenja, nisam ni prismrdila, dapače micala sam se ako bi slučajno netko negdje zapalio za razliku od masu trudnih pušačica. Pivo, koje sam pila svakodnevno, nisam ni polizala, mogla sam čašu, nisam. Nisam pojela ni jednu konzerviranu tunu niti išta, najveći grijeh bilo mi je par puta pašteta. Na tečaj sam išla sama, osim prvi puta. Svi s muževima ja ko raspuštenica. Na preglede sam išla taksijem. Nikoga nisam tlačila, osim bloga. Od 100 puta što sam negdje morala radi trudnoće, dvaput me vozio mužev stric, jednom frend i jednom moj stari. Kuhala sam, čistila, prala...od osobe koja voli druženja, putovanja, restorane, predstave, postala sam inkubator. Za nagradu sam dobila porođaj iz snova ( ovo je ironija ako netko ne zna). Muža sam imala samo na skajpu i telefonu, to se nije promjenilo. Slučajno mi vodenjak puko u subotu pa ajde, bio je prisutan. Ne i pretjerano koristan. Zašto? Zato jer sam ja osoba koja je kontrol frik i planiram svaki korak unaprijed, a on misli da se sve može usput, politika, djelovati ću kad se dogodi. I nije bio spreman, u trenutku kad su me vozili u salu vidjevši ga na hodniku, znala sam da ne kuži što se događa i jedan od težih trenutaka mi je bio kada sam mu onako zdroksana i prikopčana na 100 cijevi pokušala nabrzinu objasniti, da se ne brine, koliko je to moguće. Nakon divnog poroda i 50 sati bez sna s rezom i još uvijek u bolovima, dali su mi dijete. Ja sam se ustala odmah nakon operacije, oprala se, pišala bez katetera i puzala na odjel nedonoščadi gdje sam prvi jebeni dan pokušavala dojiti ga kolostrumom. Samo jednom u osam dana sestre su mi prigledale na dijete i to nakon tih 50 sati kada mi je tijelo počelo klonuti i mali mi doslovce padao iz ruku. Kada sam izlazila iz bolnice glavna sestra mi je rekla, znate...vi ste jedina svako jutro u viziti bila nasmijana! Dobro...možda jer sam potajno zaljubljena u doktora Marića...hahaha... Došli smo kući i nakon dva dana muž je otišao, a ja nastavila kao da nisam rodila...naravno da je to bilo glupo od mene, ali jebemu mater šta bi trebala? Moja stara radi i sa 57 godina ide na nekakve subspecijalizacije, diže se učiti u 5 ujutro...svekrva mi dođe oprati robu i može ga pridržati ali to je to. Noću sve moram sama. I čak ni to nije problem, da nije tog jebenog krvarenja, za koje mi je doktor koji mi je vadio šavove rekao da baš i nije ok, ali nije ništa poduzeo, a ja sad ne mogu hodati po bolnici dok dojim maloga. Znači, dok se ne srušim mrtva, to je to. Uz to glava me bolila od kičme osam dana bez prestanka, naizmjence imam proljev i zatvor uz plinove koji me bacaju na koljena. Unatoč svemu tome i dalje imam nalakirane nokte, urednu kosu i jebačku liniju za nekoga tko je rodio i nikada nije bio mršav. I eto...pišem blog. Ja JESAM majka, žena i carica, samo neka mi netko proba osporiti, pogotovo netko tko nije rodio ili je rodio i imao pomoć muža, mame itd...nakon po mogućnosti školske trudnoće i urednog poroda. |
